Nestručnost ministra turizma

Da u novoj vladi nije bitna stručnost, već razina religioznosti vidimo i na primjeru novog ministra turizma Antona Klimana, rođenog 1967. godine. Prije nego li se zapitamo na temelju čega je ovaj čovjek postao ministar turizma, pogledat ćemo neke stavke iz njegove biografije: 

• 2004. godine postao je član Organizacijskog odbora boksačkog prvenstva Europe u Puli
• 2007. godine se učlanio u HDZ
• 2009. godine postao je nacionalni predsjednik Hrvatskog katoličkog zbora “MI”
• 2010. godine postao je član Biskupskog povjerenstva za zaštitu i prezentaciju tijela Svetih sakralne zbirke crkve Sv. Blaža u Vodnjanu
• 2010. godine organizirao je humanitarne koncerte u pulskoj Areni u čast zaštitnika Grada Pule Sv. Tome
• 2011. godine postao je član Pastoralnog vijeća Biskupije porečko-pulske
• 2012. godine bio je dobitnik biskupske nagrade
• 2013. godine postao je potpredsjednik HDZ-a Istarske županije, te član HDZ-ovog Odbora za turizam

Prema navedenom, možemo zaključiti da je ministar usko povezan s Rimokatoličkom crkvom, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Hrvatska kao država doslovno ovisi o turizmu, koji čini čak 25% BDP-a. Nevjerojatno je da je Domoljubna koalicija na tako važno mjesto instalirala osobu bez iskustva i znanja. Što možemo očekivati od takvog ministra imat ćemo prilike vidjeti već ovo ljeto. A pitanje prema kojem kriteriju je izabran na ovu poziciju ostaje otvoreno. Je li moguće da je slučaj identičan s onim sa Stjepom Bartulicom (link ovdje)?

Misteriozna veza Oreškovića i Bartulice

  Foto: Jurica Galoic/PIXSELL           

Unatoč najavama premijera Oreškovića kako će oko sebe okupiti politički neovisne i stručne ljude, odabirom Stjepe Bartulice za glavnog savjetnika, trebamo se zapitati je li to uistinu tako. Kriterij prema kojem Orešković bira svoje savjetnike očito nije stručnost. Očito se povodi za onom Karamarkovom izjavom kako konačno imamo vladu čiji se članovi znaju prekrižiti. Neki članovi znaju i više od toga, te su vrlo aktivni i utjecajni u konzervativnim katoličkim krugovima.

Stjepo Bartulica je javno obznanio svoje članstvo u katoličkoj sekti Opus Dei. Rođen je 1970. u američkom gradu St. Josephu, u saveznoj državi Missouri, te je početkom 90-tih došao u Hrvatsku. Odmah po dolasku počeo je raditi u Ministarstvu vanjskih poslova, te je u idućim godinama promijenio nekoliko pozicija u raznim državnim uredima. Pravog političkog iskustva nema, niti ga je imao prilike steći, pa stoga i dalje ostaje nejasno prema kojim kriterijima ga je Orešković izabrao za savjetnika.

Treba spomenuti i to da su se Orešković i Bartulica upoznali u inozemstvu preko katoličkih udruga, te su obojica praktični vjernici i dobri prijatelji. Ostaje nam samo da se zapitamo preko kojih su se to udruga upoznali i što ih to točno veže. Je li nam i premijer dio te kriminalne i za demokraciju vrlo opasne katoličke sekte za sada ne znamo, te možemo samo nagađati.

Dolazi li nam kreacionizam u škole?

  Foto: Dalibor Urukalovic / PIXSELL           

Dokaz da HDZ ne mari ni za stručnost svojih ministara, ni za ustav, dolazi u obliku novog ministra znanosti, obrazovanja i sporta, Predraga Šustara, koji smatra kako je Bog dizajner svijeta i da teorija evolucije nije točna. Izjavio je to u Riječkom teološkom časopisu u listopadu 2012. godine. Ministar dakle zagovara teoriju kreacionizma čije je podučavanje zakonom zabranjeno u većini zemalja Europe i Amerike.

Pisao je ministar ovako:

"Mnogi znanstvenici suvremenog doba smatraju kako se dizajn može savršeno dobro objasniti pomoću teorije evolucije i da je Bog u tom kontekstu suvišan. Na koji se način pomoću evolucije može potkrijepiti uređenost svemira? Evolucija je, čini se, dostatna da nam protumači proces prirodne selekcije po kojoj se događa prilagodba organizama njihovoj okolini. Pitanje je samo može li teorija evolucije predstavljati konačno objašnjenje uređenosti cjelokupnog svemira ili ona objašnjava samo jedan njegov aspekt, jedan segment? Ako evolucija ne može objasniti cjelokupnu stvarnost, a čini se da ne može, ostaje nam prostor za Boga."

Zemlja stara 6000 godina?

Prema već viđenom scenariju sve što se ne može objasniti dokaz je da se radi o Bogu. Istom onom Bogu kojeg se ne može objasniti. Savršeno logično! Štoviše, ne radi se tu niti o univerzalnom Bogu, niti sili prirode, niti o nijednom od oko 5000 Bogova koliko ih čovječanstvo štuje, već jedino i isključivo onaj Bog iz Biblije. Kako da ne… Intelekt našeg ministra očito nije evoluirao, pa stoga niti ne vjeruje u evoluciju, jer je naime zapeo na intelektualnoj razini iz kamenog doba. Tada su isto tako ljudi vjerovali da je sve neobjašnjivo – Bog. Nema objašnjenja zašto se izmjenjuju noć i dan, pa je to dokaz da se radi o Bogu. Nema objašnjenja za vatru, naravno, to je dokaz da postoji Bog. Nema objašnjenja za gromove i munje, naravno – Bog. Nema objašnjenja za postanak i evoluciju – opet Bog!

Premda u teoriji evolucije još štošta nije objašnjeno, za teoriju kreacionizma ne samo da ne postoje dokazi koji bi je poduprli, već postoje dokazi koji jasno opovrgavaju kreacionizam. Kreacionisti tako vjeruju da je Zemlja stara oko 6000 godina, iako imamo jasne dokaze u obliku ostataka civilizacija koje su kudikamo starije od toga. Nadalje, teorija da je cijelo čovječanstvo poteklo od 1 muškarca stvorenog od zemlje i 1 žene stvorene od njegovog rebra je toliko besmislena da nisu niti potrebni bilo kakvi dokazi da to nije tako.

Vatikan protiv kreacionizma

Imamo tako ministra znanosti koji pljuje u lice znanosti i zdravom razumu. Ministar je ili neobrazovan ili namjerno laže, ili je lud pa vjeruje u vlastite laži. On, naime tvrdi kako vjera i znanost ne mogu jedno bez drugoga. Vrijedi li to i za srednji vijek kad je crkva spaljivala ljude jer su vjerovali da je Zemlja ravna ploča ili da se Sunce vrti oko Zemlje? Očito je to znanost kakvu nam pruža vjera i kakvu želi nas novi ministar. On želi nasu djecu podučavati znanstveno neutemeljene bajke kojih se cak odrekao i službeni Vatikan. Vatikan naime, tvrdi da je evolucija točna, ali da je vodena Božjom voljom. Premda ovakav stav ne daje objašnjenja tko je Bog, niti nudi i jedan dokaz za postojanjem Boga, barem ne negira činjenica koje su nepobitne. Činjenice da je čovječanstvo starije od 6000 godina.

Očito je da ministar radi za interese radikalnog kršćanstva koje se vodi doslovnim tumačenjem Biblije. To je isto ono Kršćanstvo koje je još prije par stoljeća mučilo i ubijalo nevine ljude, uključujući žene i djecu, te danas provodi mržnju i potiče ubojstva diljem Afrike. Svaki pojedinac, pa tako i ministar ima pravo na vlastiti stav i ima pravo vjerovati u što god želi, ali mora znati da je Hrvatska sekularna država i nema pravo svima nametati svoj stav.

Kao što pouzdano znamo da nemali broj članova Vlade i njenih suradnika pripada kršćanskoj sekti Opus Dei, očito je da je i ministar Šustar u službi iste.

1000 eura - ako Bog da

  Foto: Jutarnji.hr           

Kao jednu od metoda za poticanje nataliteta u Hrvatskoj, HDZ je u predizbornoj kampanji isticao mjeru od 1000 eura za svako rođeno dijete. Nakon izbora ta je tema nekako izostala, baš kao i ona o smanjenju broja županija i općina.

Ako Bog da

Ministrica socijalne politike, Bernardica Juretić, rekla je kako ta pronatalitetna mjera iziskuje velika financijska sredstva i da tek treba vidjeti odakle osigurati ta sredstva. Također je rekla kako prije toga treba napraviti analizu i vidjeti da li bi ta mjera donijela željene rezultate. Tko i na koji način će tu analizu napraviti nije precizirano, kao niti rok oko kojeg bismo mogli očekivati donošenje ove mjere.

Vidimo da je Karamarko dao prazno obećanje kako bi pridobio naivne birače, bez da je ozbiljno o tome razmislio. Ostaje nam nadati se da će barem Bernardica postupiti ozbiljnije i odgovornije. Ne znamo hoće li Bog osigurati taj novac, porezni obveznici ili netko treći, ali se nadamo da će se na kraju realizirati ova ideja za dobrobit svim novih majki i mladih obitelji. Također treba dodati i to da Grad Zagreb i neke općine u Hrvatskoj već imaju slične mjere, dok su u Europi ti poticaji kud i kamo veći. 1000 eura nije loše, ali nije ni približno koliko bi trebalo biti.

Ukidanje programa za oboljele od karcinoma

  Foto: Goran Stanzl / PIXSELL           

To da pojedinci i individualizam HDZ-u ne znače mnogo već znamo. No koliko velika mora biti grupa ljudi da bi HDZ za njih mario? Ne znamo, ali u svakom slučaju više od 2 300. To je budućnost našeg zdravstva  pod HDZ-ovom palicom i novim ministrom zdravstva Darijem Nakićem

Program “od dijagnoze do liječenja 72 sata” koji je uveo bivši ministar zdravstva Siniša Varga, novi je u rekordnom roku ukinuo. Razlog tomu je, kako on kaže, što program nije zaživio. Prema službenim podacima, prošle je godine kroz dotični program prošlo 2 300 pacijenata. Prema novome ministru taj program nije potreban pošto su to većinom pacijenti starije životne dobi, koje za operaciju ionako treba pripremiti. Konkretno, za njih to znači lošiju pripremu, a za onu manjinu među pacijentima koji nisu starije životne dobi nitko ne mari.

Borba za kontrolu medija

  FOTO: Davor Pongračić / Cropix           

Nakon ukidanja financiranja neprofitnih medija i smjene šefa tajne službe koji nije po volji HDZ-u, Dragana Lozančića (link ovdje), na red su došli javna televizija (HRT) i novinska izvještajna agencija (HINA). Ni jedan totalitaristički režim u povijesti nije uspio a da prethodno nije stekao kontrolu nad tajnim službama i medijima. Očito je sto HDZ želi, bez obzira na to što je RH po Ustavu demokratska zemlja koja jamči slobodu medija.

Stopama Poljske

Identičan scenarij odigrao se nedavno u Poljskoj nakon što su vlast ponovno preuzeli profašistički konzervativci, brata bivšeg premijera Kaczynskog. Nakon gušenja medijskih sloboda i stjecanja kontrole nad istima Poljskoj prijete međunarodne sankcije. Ako se to dogodi bit će to prvi takav slučaj u povijesti Europske Unije. Naravno, ako Hrvatska ne bude prva uz pomoć HDZ-a.

U cijeloj priči najproblematičnije je što HDZ nema nikakvih dokaza protiv dotičnih medija. Još od izbora HDZ i MOST iznose lažne optužbe i klevete bez ikakvih dokaza, a pritom prolaze be ikakvih sankcija. Prvo je MOST prekinuo suradnju s SDP-om zbog telefonskih poziva za što nisu dali nikakve dokaze (link ovdje), nakon toga je prvo Grmoja iznio lažne optužbe o praćenju Petrova (link ovdje), zatim je Karamarko bez dokaza iznio tvrdnju da je HDZ pokraden za 5-6 mandata (link ovdje), zatim je predsjednica optužila Lozančića za neprofesionalizam bez ikakvog daljnjeg objašnjenja i dokaza.

Branka Gabriela Valentić: “HDZ želi instalirati svoje ljude”

Sada je došla na red i HINA protiv koje ne postoji bas ni jedan dokaz. Bas naprotiv, za vrijeme vlasti SDP-a HINA je počela poslovati pozitivno, s profitom, za razliku od debelih minusa koji su se gomilali za vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Činjenica je da HDZ želi instalirati svoje ljude u najvažniju novinsku agencija kako bi imali kontrolu nad medijima. Izvješće o radu Upravnog vijeća HINA-e bi se uskoro trebalo naći na dnevnom redu Odbora za informiranje, informatizaciju. Predsjednik tog odbora Andrija Mikulić već je izjavio kako je nezadovoljan radom HINA-e zbog “neobjektivnosti”, ne dajući daljnja pojašnjenja. Europski savez novinskih agencija (EANA) već je izrazio zabrinutost zbog ovakvih izjava, te upozorio da vladajući nisu skloni prihvatiti izvješće o radu Upravnog vijeća HINA-e.  Ravnateljica HINA-e, Branka Gabriela Valentić, rekla je kako ne zna na koji način HDZ planira opravdati odbijanje izvješća, no ako do toga dođe, posve je jasno da je to način da počne sa smjenom Upravnog vijeća, a potom i nje same, želeći na ta mjesta instalirati svoje ljude.

Milijan Brkić: "Goran Radman mora otići s funkcije"

Nije ni HRT ostao nezamijećen. Štoviše, HRT je vjerojatno najvažniji i najmoćniji medij u državi i od najveći prioritet HDZ-u je preuzeti kontrolu nad njim. Postalo je to jasno kad je Karamarko javno počeo iznositi svoj negativan stav o radu HRT-a. Vladajući su već najavili izmjene zakona o HRT-u, a potom bi slijedila i smjena Gorana Radmana, glavnog ravnatelja HRT-a. Glavni tajnik HDZ-a, Milijan Brkić izjavio je da Goran Radman mora otići s funkcije, jer su Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa i Upravni sud potvrdili da je u sukobu interesa”. Nakon toga Goran Radman podnio je tužbu na Upravnom sudu u Zagrebu. Treba pričekati na rasplet događaja. Činjenica je da za nikakve nezakonite radnje nema dokaza, a ako je HDZ imao saznanja o sukobu interesa postavlja se pitanje zato nije ranije reagirao, već je šutio 4 godine.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da se HDZ neće tako lako predate sve dok ne uvede strogu cenzuru i ušutka sve nepodobne medije. Kad steknu kontrolu nad tajnim službama moći će nesmetano krast, a kad steknu kontrolu nad medijima, o tim krađama neće nitko pisati. Narodu je jedino preostalo da izađe na ulice ako se to zaista dogodi.

Skupi "besplatni" odvjetnici

  Foto: Dragan Matić / EPH           

Nevjerojatno je da Karamarko negira jasne dokaze o kriminalnim radnjama svog ministra branitelja Mije Crnoje. Još nevjerojatnije je da HDZ angažira odvjetnike kako bi dokazao nevinost dokazanog kriminalca. A ono najnevjerojatnije je to da se ti odvjetnici plaćaju iz državnog proračuna, odnosno novcima svih poreznih obveznika. Ono što nije nevjerojatno, već samo sramotno, jest to da ti isti odvjetnici nisu našli ništa protuzakonito u radnjama Mije Crnoje. 

O aferama Mije Crnoje već smo pisali ovdje.

Nakon sto su sve kriminalne radnje ministra Crnoje izašle u javnost, ministar je sve negirao, a vrh stranke i premijer stali su iza njega tvrdeći da im je sve to oporba smjestila. Samo su nam zaboravili objasniti kako je to oporba podmetnula lažno prebivalište ministra Crnoje. Je li možda Milanović potajno promijenio Crnojinu adresu bez njegova znanja? Nije baš vjerojatno. Žalosno je da se u jednoj modernoj i civiliziranoj zemlji, kakvom Hrvatska želi biti, događaju ovakve stvari. U svakoj uređenoj zemlji bi bilo koji političar podnio ostavku već prvog dana, a njegovi stranački kolege bi se momentalno ogradili i distancirali od njega. Ali tu se radi o HDZ-u koji pokušava dokazati nedokazivo.

Poslije otkrivanja svih afera HDZ je unajmio “tim stručnjaka” koji je istražio je li bilo kakvih nezakonitih radnji u slučaju Crnoje. Nisu htjeli otkriti tko je u tom timu, već samo da će stranka pokriti njihove troškove. Razumljivo je da se HDZ želi obraniti od medijskih napada i izbjeći odgovornost za Crnojine postupke, ali bi puno manje štete pretrpjeli da su ga jednostavno smijenili. Problem postaje još veći kad je “stručni tim” u svom izvješću naveo kako nije bilo nikakvih nezakonitih radnji u slučaju Crnoja. Pokraj ovakve pristranosti ne možemo ovakva izvješća smatrati ozbiljnima, kao niti HDZ-ov “stručni tim”. Na inzistiranje SDP-ova zastupnika Peđe Grbina, HDZ je otkrio tko je bio stručni tim, a nisu to bila bilo kakva imena. Riječ je o poznatim i uglednim odvjetnicima Čedi Prodanoviću i Jadranki Sloković. To je ono što najviše zabrinjava, kakve to odvjetnike Hrvatska ima. Ovo je bez daljnjega ostavilo neizbrisivu mrlju na ovom odvjetničkom dvojcu. Zbog ovakvog neprofesionalizma, cijela njihova karijera postaje upitna.

I da cijeli ovaj skandal poprimi još radikalnija obilježja, HDZ se sapleo u mreži svojih laži. Nakon otkrivanja imena svojeg “stručnog tima” kazali su da su odvjetnici dotičnu istragu odradili besplatno (?!), čime se nameće pitanje zašto bi nestranački odvjetnici takvo što radili besplatno. Na kraju se ispostavilo da je odvjetnički dvojac ipak plaćen i to novcem poreznih odvjetnika. Naime, naknadno su poslali račun adresiran na Vladu RH, a HDZ naravno nije imao pojma da će račun stići.

"Ustaše nisu fašisti"

  Foto: Ivan Jukić           

Samo još jedna u nizu potvrda kakva nam je nova vlast dolazi od bivšeg predsjednika HČSP-a, Ivana Gabelice. Prilikom njegovog obraćanja u vezi ministra Zlatka Hasanbegovića izjavio je da ga se sjeća kao mirnog i nenasilnog mladića. U vrijeme kad je on još bio predsjednik stranke, Hasanbegović je bio predsjednik mladeži HČSP-a.

Tvrdi za njega kako je on uvjereni anti-nacionalsocijalist, antifašist, antikomunist i antijugoslaven. Međutim nije spomenuo i da je anti-ustaša. Pritom dodaje kako ustaštvo nema veze s fašizmom. Pa vi zaključite sami.

Takve tvrdnje ne bi bile čudne da dolaze od nekog iz nižih razreda osnovne škole, ali nikako ne od nekog tko je završio osnovnu školu, a Ivan Gabelica ju je navodno završio. Izjaviti tako nešto je kao i reci da Tito nema veze s Komunizmom, ili da Isus nema veze s kršćanstvom, ili da Židovstvo nema veze s Izraelom. Uglavnom, ne trebate biti previse pametni da biste shvatili poantu.

O ministru Hasanbegoviću već smo pisali ovdje.

Ministar kleptoman i krađa stiropora

  Foto: Dragan Matić / CROPIX           

Zašto platiti kad se može ukrasti? To bismo mogli zaključiti iz najnovijeg slučaja lopovluka u vladajućoj koaliciji. Oni su toliko bahati, a krađa im je toliko prirasla srcu da će krasti ne samo iz koristoljublja, već i iz čiste zabave. Čak i kada je vrijednost ukradenog zanemariva svota novca, baš kao u ovome slučaju.

Radi se o novom ministru gospodarstva iz redova MOST-a, Tomislavu Paneniću, načelniku općine Tompojevci, koji je od svibnja 2003. do kolovoza 2004. radio u hrvatskoj filijali nekoć moćnog trgovačkog lanca Baumax. U osječkom Baumaxu bio je zamjenik voditelja trgovačkog centra, zadužen za maloprodaju, nabavu i upravljanje ljudskim resursima.

Panenić se okoristio u ljeto 2004. Kada je u osječki Baumax, stigla pošiljka stiropora (oko 40-ak četvornih metara) koju je isporučila tvrtka Bachl, jedan od Baumaxovih dobavljača. Stiropor, u vrijednosti od nekoliko tisuća kuna, nije bio odgovarajućih dimenzija, pa je dobavljaču poslana reklamacija.

U takvim slučajevima neodgovarajuća roba u pravilu se vraća ili se komisijski uništava i otpisuje. Kad je u pitanju ovo drugo, dobavljaču je potrebno o tome dostaviti dokumentaciju. Kad je robu trebalo uništiti, Panenić je zatražio je od skladištara R. K. i zaštitara tvrtke Sokol Marić da potpišu zapisnik kako je stiropor komisijski uništen, što su oni i učinili. Panenić je naredio da se stiropor utovari na kamion, te da će ih on ekološki zbrinuti i odvesti na deponij u Sarvaš, gdje je ranije bilo odlagalište otpada osječke komunalne tvrtke Unikom.No, umjesto na deponiju u Sarvašu, kamion sa stiroporom odvezen je u Berak, mjesto u Vukovarsko-srijemskoj županiji u kojem živi Panenić. To se sutradan brzinom munje pročulo po Baumax-u, pa je tako došlo i do ljudi iz uprave.

Bez objašnjenja

Tomislav Panenić u javnosti se nije htio očitovati o slučaju, tvrdeći kako prema ugovoru koji je imao s Baumaxom ne smije otkrivati informacije koje se tiču tvrtke, kako tijekom radnog odnosa, tako i poslije. Iako je prošlo već 12 godina kako se Baumax povukao iz hrvatske, novom ministru i dalje odgovara da se drži odredbi iz ugovora. Strasno je da osoba koja ne poštuje zakon i očito boluje od kleptomanije postaje ministrom gospodarstva, dok njegove kolege o svemu šute. U normalnoj državi ponudio bi ostavku prvi dan, a policija bi ga privela na obavijesni razgovor. Ali ovo je hrvatska…

Pokušaj preuzimanja SOA-e

  FOTO: EPH           

Već smo pisali o tome kako se predsjednica Kolinda okružila raznim kriminalcima. Bilo je samo pitanje vremena kad će joj se to obiti o glavu. Ne znajući predsjednica se našla usred istrage oko kriminala Zdravka Mamica, koji je donator HDZ-a i bliski prijatelj predsjednice. Što je SOA čula ne znamo, ali sto god da je bilo predsjednicu je očito naljutilo. Je li predsjednica umiješana u kriminalne aktivnosti ili se otkrilo da su bliskiji nego sto javnost misli zna jedino SOA I Dragan Lozančić, sef SOA-e. Njegovu smjenu predsjednica je zatražila zbog “gubitka povjerenja”, pošto je nitko nije obavijestio da se kreće među ljudima koje prisluškuje SOA. 

Predsjednica je mogla ovo i očekivati s obzirom na to da se druzi s kriminalcima, a dužnost SOA-e nije bila obavijestiti predsjednicu koje osobe prisluškuje. Razlog njezine ljutnje je taj sto želi zaštititi svoje prijatelje i zataškati njihov kriminal, ali se Dragan Lozančić pokazao kao prepreka tomu. Hrvatska ima tajnu službu koja je očito neovisna i kvalitetno radi svoj posao. HDZ je navikao da kontrolira policiju i tajne službe zbog čega je u prošlosti uspio opljačkati Hrvatsku. Nakon 4 godine vladavine SDP-a i sve manje birača više im to ne polazi za rukom. 

Karamarko je stao u obranu predsjednice i poručio kako će ubuduće u SOA-I biti vise nadzora, zbog navodnih nepravilnosti u njezinu radu. Da bi Kolinda I Karamarko uspjeli smijeniti Lozančića trebaju i potpis premijera Oreškovića. Za sada se premijer nije očitovao o ovome slučaju, osim sto je rekao kako mu treba nekoliko dana da razmisli. Vjerojatno se radi o igrokazu za javnost kako bi izgledalo kao da Orešković ima nekakvog prava u odlučivanju. Također očekivalo se da Lozančić sam ponudi ostavku, ali unatoč pritiscima to se nije dogodilo. Lozančić neće otići dok se ne rasvijetle sve okolnosti pod kojim ga je predsjednica optužila za propuste.

MOST protiv HDZ-a

Vecina zastupnika MOST-a nije sklona smjeni Lozančića prije isteka mandata u listopadu ove godine, jer nema dokaza da je učinio nešto pogrešno. Kazali su kako je potrebno saslušati njegovu stranu price, te o svemu odlučiti na široj raspravi. Treba zamijetiti da MOST-u svakako nije u interesu da na mjestu sefa SOA-e bude HDZ-ov čovjek, a svojeg kandidata za sada nemaju.

Iz nekih izvora moglo se čuti kako je želja HDZ-a na mjesto sefa SOA-e postaviti Tonija Matasa, bivšeg šefa središta SOA-e u Zadru. On je naime vrlo blizak Tomislavu Karamarku i njegova je osoba od povjerenja. Time bi HDZ dobio potpunu kontrolu na SOA-om. Hoće li si HDZ uspjeti raskrčiti put za slobodnu kradu treba tek vidjeti.

Ustaška ili HOS-ova kapa

Rekli bi neki “karma is a bitch”, a ponekad dolazi u rekordnom roku. Tako je ministar Hasanbegović osvanuo s ustaškom kapom na glavi na naslovnici tjednika Novosti, svega nekoliko sati nakon što je premijer Orešković branio ministra izjavivši kako je uvjereni antifašist. Na fotografiji je također i pravomoćno osuđeni diler Velimir Bujanec i neonacist Mladen Schwartz. Ministar Hasanbegović je promptno reagirao ustvrdivši da je to samo podvala i da se vidi naknadna intervencija. Očito ministar nije bas vješt informatičar, u protivnom bi znao da se svaka intervencija može vrlo lako dokazati. Vjerojatno, kad mu je to postalo jasno, promijenio je priču. Prema njegovim tvrdnjama fotografija je iz 1993. godine uslikana na Splitskoj rivi i manifestaciji 9. bojne HOS-a, postrojbe u sastavu 4. gardijske brigade Hrvatske vojske. Prema njegovim tvrdnjama kapa nije ustaška, već HOS-ova.

Fotografija je loše rezolucije, što ministru ostavlja mogućnost da se izvuče, ali jasno se vidi da se radi o ustaškoj kapi. Nadalje, čak i ako je kappa bila HOS-ova kako ministar tvrdi, ona sadrži ustaški pozdrav “za dom spremni”. Iako HOS-u moramo priznati ulogu u Domovinskom ratu i njihove zasluge, ne možemo opravdavati njihovo koketiranje s nacizmom i veličanje ustaštva. Njih se odrekao čak i predsjednik Franjo Tuđman ustvrdivši kako zbog crnokošuljaša i smeđekošuljaša Hrvatska ne može biti priznata. 

Fotografija je autentična

Urednik tjednika Novosti, Ivica Đikić, potvrdio je da je fotografija autentična, te je objavljena u časopisu Nezavisna država Hrvatska. Dotični časopis bio je glasilo Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, a u njegovom impresumu je jasno naveden Zlatka Hasanbegović. O Hrvatskom oslobodilačkom pokretu već smo pisali ovdje.

Pisanje više sporno nego kapa

Dok su svi fokusirani na kapu, veći problem od kape je ono sto je Hasanbegović pisao u ustaškom glasilu. Prenosimo tekst “uvjerenog antifašista” u cijelosti:

"Tisuće mrtvih, ranjenih i osakaćenih, srušeni gradovi, mostovi i bogomolje, mržnja i užas, te svekoliki poremećaj stoljećima izgrađivanog i bogomdanog katoličko-muslimanskog prožimanja i snošljivosti, današnja je slika naše sirotice i krasotice Bosne ponosne i kršne Hercegovine, živih svjedoka pokušaja diobe nečega što se podieliti ne može.

Ta i takova apokaliptičan stvarnost konačni je rezultat diabolične politike onoga i onih koji u svome bezkrajnome cinizmu rekoše da su baštinici i Starčevićeve političke, narodne i državno-pravne misli, onih koji u svojoj paklenoj nakani nisu prezali ni od zlorabljenja časnih simbola i imena ustaških heroja čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji od jada i stida što im nanesoše, pedeset godina kasnije, njihovi tobožnji sljedbenici.

 

Upravo zbog tih istinskih heroja, mučenika i šehida, koji svoje živote položiše na oltar domovine od Bleiburških poljana pa do Foče i Fazlagića kule, dužnost je svih nas, njihovih štovatelja i sljedbenika, autentičnih hrvatski nacionalista i starčevićanaca poniženih, prevarenih i poraženih muslimana i katolika, skinuti krinke sa lica današnjih slavosrbskih opsjenara, licemjera i moralnih nakaza i pokazati put k izlazu, iz ovog mračnog tunela, prema pomirbi, slozi i vjerskoj toleranciji, a istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure , Drave i Drine, pa do Jadranskog mora."

Mjesečnik NDH je izdavao zet ustaškog poglavnika Ante Pavelića i predsjednik Hrvatskog oslobodilačkog pokreta od 1981. godine Srećko Pšeničnik.

Ni riječi iz HDZ-a

Nitko iz HDZ-a nije bio spreman komentirati, čak ni nakon potvrde autentičnosti fotografije. Karamarko brani ministra, kao sto je branio I Crnoju bez obzira na sve dokaze koji su išli protiv njega. Premijer Orešković je bez teksta, ne znamo da li je promijenio mišljenje nakon ovoga. U svakom slučaju javnost zaslužuje objašnjenje, a ako Hasanbegović ne bude smijenjen to će značiti da svi članovi vladajuće koalicije podržavaju ustaštvo I ubijanje nevinih ljudi. To će značiti gubitak svake vjerodostojnosti za ovu vladu.

Pomilovanja prijatelja kriminalaca

  Foto: Bruno Konjević, Mario Pušić / CROPIX           

Još od inauguracije predsjednice Kolinde imamo priliku gledati kako nam se predsjednica kreće u lošem i moralno upitnom društvu. Okružila se jadna raznim kriminalcima, ratnim zločincima, ubojicama, dilerima, krivotvoriteljima, lopovima, utajivačima poreza itd… Mnogi od njih su usko povezani ili članovi HDZ-a, te su bili istaknuti donatori u kampanji za parlamentarne I predsjedničke izbore.

Svoju zahvalnost i prijateljstvo ne samo da ne pokušava sakriti, već aktivno pomaže svoje prijatelje kriminalce zloporabeći svoj položaj. Tako je na temelju svojih ustavnih i zakonskih ovlasti pomilovala 25 kriminalaca, većinom svojih prijatelja i donatora HDZ-a.

Pogledajmo neka najzanimljivija imena:

- Leon Sulić, bivši vlasnik Croatia bus-a, osuđen je zbog gospodarskog kriminala teškog 15,5 milijuna kuna, te malverzacija u kojima se domogao stana vrijednog 589 000 kuna.

- Danko Seiter, bivši član uprave Karlovačke banke, osuđen je zbog zloporabe položaja zbog sklapanja ugovora o kreditu s obrtom Hanžel. Vlasnik dotičnog obrta, Nikola Hanžel, donirao je 200 000 kuna za kampanju predsjednice Kolinde.

- Miroslav Čolović, osuđen zbog kaznenog djela teške krađe, razbojništva i krivotvorenja isprave

- Vanja Goldberger, osuđen zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga i nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari

- Milica Horvat, osuđen zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju

- Antonio Zujić, osuđen zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu

- Draženka Jambrušić, osuđen zbog kaznenih djela prijevare i kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga

- Darijo Stančić, osuđen zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama

- Milan Zilić, osuđen zbog kaznenog djela napada na službenu osobu

- Juro Jurkić, osuđen zbog kaznenog djela pronevjere

- Boris Smoljan, osuđen zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza

- Danijel Vukajlović, osuđen zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće

- Josip Bognar, osuđen zbog kaznenog djela prijetnje

- Damir Biondić, osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti

- Bojan Ceboci, osuđen zbog kaznenog djela izigravanja zabrana iz sigurnosnih mjera i pravnih posljedica

- Davor Kolarić Bukvić, osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga

- Josip Pavić, osuđen zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari

- Ivan Maček, osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga

- Zvonko Karmazen, osuđen zbog kaznenog djela krađe

- Marko Šušnjara, osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede

- Miroslav Šoprek, osuđen zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja

- Bojan Bagavac, osuđen zbog kaznenog djela pronevjere

- Tomislav Kolarić, osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga

- Tonio Kovačević, osuđen zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave

- Goran Matica, osuđen zbog dva kaznena djela teške krađe

Jedino priopćenje stiglo je iz Ureda predsjednice Republike o pomilovanju Leona Sulica. Prenosimo ga u cijelosti:

“ Prigodom prijedloga odluke o pomilovanju osuđenika Leona Sulića, primarno je uzeto u obzir njegovo iznimno teško zdravstveno stanje (angina pectoris, srčani i moždani udar) zbog kojeg postoji potreba svakodnevnog liječenja, kao i znatan protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Osim toga, želimo naglasiti kako se u slučaju Leona Sulića akt pomilovanja samo i jedino odnosi na izrečenu kaznu zatvora za kazneno djelo zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju te ni u kojem slučaju ne podrazumijeva oprost, tj. oslobođenje od potraživanja i naknade štete na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj tvrtki „Croatia bus" d.d.”

Iako su svi predsjednici do sada iskoristili svoje ustavne ovlasti, te pomilovali razne kriminalce iz manje ili više opravdanih razloga, još nismo vidjeli ovakvu zlouporabu zakona i pomilovanja podobnih. Ako je Leon Sulić pomilovan zbog “teškog zdravstvenog stanja” zašto nisu pomilovani svi koji su u teškom zdravstvenom stanju?

Sva navedena pomilovanja bila su odbijena za vrijeme Milanovićeve vlade, a bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić rekao je kako je stav njega i ministarstva bio da se sva ova pomilovanja odbiju. Dolaskom HDZ-a na vlast vidimo da će se kriminalci slobodno šetati medu nama.

Napad na Ninu Violić

  Foto: Tomislav Kristo / CROPIX           

Koliko god prali ruke od komunizma i fašizma, jasno je da desničari i HDZ žude za totalitarističkim režimom. Dok neobrazovana masa viče nacistički pozdrav “za dom spremni” ženi koja je radila svoj posao, neistomišljenici čak ne smiju niti u svom privatnom okruženju iznositi svoje mišljenje. HDZ uvodi istu onu strahovladu koja je postojala u Jugoslaviji – protiv Tita niti pred najbližima. Nije to ništa čudno posto je oko 90 000 bivših komunista otišlo u HDZ. Tamo su našli zaklon iza jeftinog I lažnog domoljublja dok sui m metode ostale iste. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

Čudna je ta desničarska ljubav prema domovini čiji Ustav preziru, valjda zato sto zagovara demokraciju i slobodu mišljenja. Vidjeli smo to na primjeru glumice Nine Violić kojoj je počelo stizati gomila prijetnji samo zato sto je na svom privatnom profile izjavila da je protiv fašizma i nacionalizma, te da se gnusa totalitarističkih režima. Svatko normalan s ovime bi se morao složiti.

U Hrvatskoj trenutno jača radikalna desnica koja se kune u slobodu govora, osobne slobode, 

domovinu i boga, a zapravo ne poštuje ništa od toga. To je gomila iskompleksiranih neoustaša, koji nisu zadovoljni vlastitim životom, pa stoga znaju samo mrziti. Nisu to niti Hrvati, niti kršćani, niti domoljubi. Dok je na vlasti bio SDP optuživali su vlast javno da su Srbi, četnici, komunisti, izdajice, izrodi itd. Nitko im zbog toga nije prijetio. Kad jedna glumica iskaze svoje mišljenje na privatnom profile vidimo sto se događa.

Nakon prijetnji Nini Violić i njezinom djetetu objavila je izjavu koju prenosimo u cijelosti:

"Prije dva dana napisala sam na svom zidu na facebook-u kako se osjećam. U nepunih 40 sati na mene i moje dijete dignuta je zastrašujuća hajka. Prijete mi progonom, smrću, silovanjem....

Molim sve one koji su, bez mog dopuštenja, objavili to pismo da objave i ovo, jer ne želim da preko mene dižete bune i zveckate oružjem.

Prostor moje borbe nisu ni društvene mreže ni mediji. Više od 20 godina prostor moje borbe je gluma i u tom prostoru uvijek sam bila spremna na sve. Pokušavala sam mijenjati stvari i uspijevala ponekad. Osobna sloboda je ono čime sam se bavila i bavit ću se zauvijek. Sloboda u glavi, sloboda od onoga sto su me naučili, sloboda od onoga čime me straše. Zalažem se i zalagat ću se za neovisnost kulture od politike bez obzira tko je na tronu. Ne zanimaju me oni, zanima me istina. Drugačija, neprilagođena, odbačena, hrabra, plemenita, velikodušna. Borim se i borit ću se protiv tradicionalističke i baštinske umjetnosti, zato sto je mrtva i nema odnosa s vremenom u kojem živimo. Ne podnosim nacionalizam, fašizam i povraća mi se od svih vrsta patriotizama. Gnušam se diktature i jednoumlja. Ne pristajem na podjele desno i lijevo i zauvijek ću se sprdati s ljudima kojima svijet tu počinje i završava.

Zato vas molim da me ostavite na miru. Ne pripadam svijetu za koji se vi borite. Slobodna sam od vašeg jada i gluposti i znam da nisam usamljena u tome.

Brine me ono sto je, u posljednjih nekoliko sati, moje benigno pisamce izazvalo. Ne mogu vjerovati da se to pismo smatra hrabrošću.

Ne želim ni pomisliti da se bojimo reći ono sto osjećamo.
I ne pristajem na društvo u kojem je to podvig.
Molim Vas da moje pismo objavite u cijelosti."

Helena Puljiz - žrtva Josipa Buljevića

  Foto: Robert Bajruši           

S obzirom na to da se predsjednica Kolinda odlučila okružiti s raznim kriminalcima ne treba nas čuditi niti činjenica da je odlučila za savjetnika za nacionalnu sigurnost odabrati Josipa Buljevića, bivšeg šefa SOA-e i bivšeg glavnog operativca POA-e. Preživio je sve smjene vlasti, premijera i predsjednika, kao i mnoge afere od kojih se uspio distancirati, a izgleda kako će to i dalje biti slučaj.

Najveća prijetnja kriminalu i korumpiranim političarima su nezavisni novinari i upravo je na tom polju Josip Buljević napravio najveću grešku u svojoj karijeri. Mimo svih zakona i Ustava odlučio je prisiliti novinarku Helenu Puljiz da špijunira kolege, političke protivnike I veleposlanike. Zbilo se to 2004. godine, za vrijeme Sanadera kada su agenti tadašnje POA-e izložili Helenu Puljiz 5-satnoj torture. Prijetili su joj, ucjenjivali, nudili mito i psihički je maltretirali. Pokušali su joj uništiti život, karijeru i zastrašiti njenu obitelj. Prema Heleninom iskazu agenti su znali sve detalje o njezinom životu i životu njezine obitelji, tako da je vrlo vjerojatno da je mjesecima bila praćena, prisluškivana i potajno snimana. Radi se o čistoj zlouporabi ovlasti koju su platili svi porezni obveznici.

Unatoč svim naporima nisu je uspjeli slomiti, štoviše, Helena je podigla privatnu tužbu protiv odgovornih, iako je to bila dužnost Državnog odvjetništva, te je nakon 10 godina pobijedila i uspjela dokazati da je mnogo zakona bilo prekršeno. Za odštetu je dobila 130 000 kuna, premda pravi krivci nisu gonjeni, kao ni glava hobotnice Josip Buljević. Sve je ostalo na bijednih 130 000 kuna, iako je najbitnija stvar da je Helena uspjela dokazati svoje tvrdnje. Povrijeđeno je ustavno pravo tužiteljice na slobodu i osobnost (čl. 22 Ustava RH), pravo na poštovanje njezinog obiteljskog i osobnog života, te na njezino dostojanstvo (čl. 35 Ustava RH), kao i pokušaj ograničavanja njezinog prava kao novinara na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji (čl. 38 Ustava). Tajne službe niti danas ne priznaju da su poduzimali ikakve radnje protiv Helene Puljiz.

U svemu ovome predsjednica Kolinda ne vidi ništa sporno, te se imamo razloga zabrinuti za nacionalnu sigurnost. Umjesto da SOA radi u interesu građana, ona radi protiv njih. Možemo se samo zapitati tko je sljedeći novinar ili građanin koji će biti proganjan ili ucjenjivan.

Hrvatski izrodi na podršci Z1 televiziji

  Foto: Davor Pongracic / CROPIX           

Sve je počelo emitiranjem emisije „Markov trg“, na Z1 televiziji, 19. siječnja voditelja Marka Juriča koji je spornu emisiju odjavio riječima: 'Poruka Zagrepčanima, svima koji se šeću Cvjetnim trgom budite oprezni budući da je u blizini crkva u kojoj stoluju, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikari. Pripazite, kada se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i u svojoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu koji bi možda trebalo obilježiti tablama pazi oštar četnik u blizini '.

Govor mržnje

Nakon završetka emisije pristiglo je preko 400 prijava građana, šokiranih govorom mržnje.

Iako trebamo reci da bez daljnjega četništvo i dalje postoji u dijelovima Hrvatskog društva i treba ga najoštrije kazniti i istrijebiti, prozivanje svih pravoslavaca četnicima je vrlo neukusno i nepravedno. Izgleda kao da Hrvatski ksenofobi navijaju za porast četništva kako bi mogli sve Srbe (i nepodobne) strpati u isti koš. Veličanje četništva je prema hrvatskim zakonima zabranjeno, pa stoga ako itko posjeduje informaciju o veličanju četništva dužan je to prijaviti policiji.

Također, prema Hrvatskim zakonima u medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla.

Vijeće prema zakonu može privremeno ili trajno oduzeti koncesije ako utvrdi da pružatelj medijske usluge objavljuje audiovizualne ili radijske programe suprotno zakonu. S obzirom na navedeno Vijeće na čelu s Mirjanom Rakić bilo je izuzetno blago, te zabranilo rad Z1 Televiziji na 3 dana.

Povampireni ustašoidi jedva su dočekali da izađu na ulice i u javnosti iskažu svoj primitivizam. Tako se u povorci podrške Z1 Televiziji skupilo oko 5000 građana. Svatko u demokratskoj i civiliziranoj državi ima pravo iskazivati nezadovoljstvo, no ovi su krenuli na krivu adresu. Vijeće za elektroničke medije je samo provodilo zakon, jer to mu je zadaća. Ako se prosvjednicima taj zakon ne sviđa trebali su krenuti put Markova Trga i tražiti izmjenu zakona. S obzirom je HDZ s partnerima tek zasjeo na vlast, čudi pojava novog potpredsjednika Vlade Ivana Tepeša. Protiv koga je on išao prosvjedovati? Nije li on taj koji ima moć mijenjati zakone iz saborskih klupa, a ne s ulice? Ili je samo htio ispoljiti vlastite frustracije? Bio je tu i Bujanec, pravomoćno osuđeni diler, i još poneki kriminalci i ubojice koji su već u samom startu kompromitirali prosvjed. Ono što je započeo kao mirni prosvjed uskoro se pretvorilo u veličanje fašizma od strane krvoločne mase. Da ironija bude veća, Ivan Tepeš se obrusio na državne medije zbog toga što ih nazivaju ustašama i fašistima, da bi nakon par minuta neobrazovana rulja počela uzvikivati “za dom spremni” – fašistički pozdrav. I onda se čude zašto ih se naziva ustašama? I zašto se oni uopće toga srame? Da nije tragično bilo bi komično.

Neobrazovani prosvjednici

Zašto sam prosvjednike nazvao neobrazovanima? Zato što bi, da su obrazovani, znali da se pod tim pozdravom provodio zločinački totalitaristički režim. Pod tim sloganom je pobijeno mnogo (broj je nebitan) nevinih – civila, djece, staraca, nemoćnih, bolesnih samo zato što su mislili drugačije ili su bili drugačije boje koze, podrijetla ili seksualne orijentacije… Čak i da je to bio čestit staro-hrvatski pozdrav on je trajno oblaćen onog trenutka kad je Ante Pavelić sklopio savez s Hitlerom i postao njegova marioneta. Zbog njega je Hrvatska ostala bez Dalmacije, zlata i ugleda. Taj slogan predstavlja sve suprotno od onoga za što su se naši branitelji borili. Svatko tko uzviče “za dom spremni” pljuje na prolivenu krv Hrvatskih branitelja koja se prolila da bi Hrvatska bila anti-totalitaristička. Svatko tko uzviče “za dom spremni” veliča sve one pokolje nevinih ljudi i podržava ubojice, a 5. Božja zapovijed kaže “ne ubij”. I koliko god bili protiv komunizma, veličanje drugog zla ne poništava ono prvo. Na tom prosvjedu nije bilo niti domoljuba, niti kršćana. Domoljubi i kršćani ne uzvikuju “za dom spremni”, već ljube svoju domovinu i bližnje svoje.

Napad na Hrvaticu koja poštuje zakon

Pravomoćno osuđeni diler Velimir Bujanec, urednik i voditelj emisije "Bujica", kao dio izaslanstva donio je Mirjani Rakić četničku šubaru i nekoliko kapa titovki s kokardom i zvijezdom petokrakom, a pritom je ustvrdio da je kapu s kokardom dobio od silovane žene iz Vukovara. Nije baš jasno što je ovaj kriminalac htio postići, osim što se javno osramotio i napao ženu koja je samo radila svoj posao. Mirjana Rakić voli svoju domovinu Hrvatsku tako što provodi njene zakone, a desničari vole svoju domovinu tako što krše njene zakone. Tko je pravi Hrvat, a tko izrod sasvim je jasno.

  Foto: Davor Pongračić / EPH                                                   

Više je manje

  Foto: PIXSELL           

Nakon svakodnevnog ponavljanja "reforme, reforme, reforme", nakon formiranja vlada ta mantra je počela blijediti. Glavna karta na koju je igrao MOST bilo je smanjenje broja općina i županija, te državnog aparata. Za tom kartom više nema potrebe, pa se zagubila negdje u rukavu - dok opet ne zatreba.

Odmah po formiranju vlade nova ministrica uprave iz redova MOST-a, Dubravka Jurlina Alibegović, rekla je da treba zaposliti dodatnih 11 000 službenika u državnoj upravi. HDZ je nakon 4 godine kukanja o prevelikoj državnoj upravi misteriozno ušutio. Sve za koaliciju i fotelje. Ne smijemo zaboraviti i na mnogobrojne uhljebe, rođake i prijatelje - znate kako to već ide kod HDZ-a. Da ne bi sve stalo na tome, nekolicina ministara je već izrazila "potrebu" za vise zaposlenika. Iz silnih ministarstava, čiji je broj HDZ obećao smanjiti u predizbornoj kampanji.

Čudni su putevi Domoljubne koalicije.

Umjesto manje je više, u njihovom svijetu vrijedi - više je manje.

Tihomir Orešković - premijer s 0 glasova

  Foto: Index.hr           

Nakon 25 godina demokracije u Hrvatskoj, napokon smo upoznali i demokraciju na HDZ-ov i MOST-ov način. Dobili smo premijera za kojeg je glasalo 0 građana. U postotku to je ravno 0%. Vjerojatno presedan u modernoj povijesti Europe, pa i svijeta. Nakon 2 postizborna mjeseca natezanja  HDZ I MOST odlučili su da premijer bude iz dijaspore, do tada potpuno nepoznat Hrvatskoj javnosti, Tihomir Orešković.

Tihomir Orešković rođen je 1966. godine u Zagrebu. U Kanadu je odselio 1968. godine gdje je diplomirao kemiju 1989., te je 1991. Stekao MBA diplomu iz financija i informacijskih sustava. Iduće godine počeo je raditi za farmaceutsku tvrtku Eli Lilly. 2009. pridružio se PLIVA-i, a 2014. postao je financijski direktor Teve za Europu. Za mandatara i premjera nominiran je 23. prosinca 2015., dok mu je to povjerenje u Saboru izglasano 22. siječnja 2016.

Još otkako je čestitao Božić svim “građevinama” postao je predmetom sprdnje, a preko njega i cijela naša država. Srbija ima kralja koji ne govori Srpski i premijera koji ne govori Engleski, a mi imamo premijera koji ne govori Hrvatski. Usto, HDZ-ovo domoljublje je doseglo novu razinu apstraktnosti. Doveli su niotkuda čovjeka koji natuca Hrvatski jezik i ne zna gotovo ništa o našoj kulturi i Hrvatskoj , a kune se u domoljublje. Kao što su doveli i Kolindu, ali o tome ćemo drugom prilikom.

Zašto je “običan” čovjek napustio svoj cjelokupni život i uspješnu karijeru da bi postao šef vlade, čije članove uopće ne pozna, nadam se da ćemo jednog doznati. Isto tako ne znamo kojim kanalima je Karamarko došao do njega, osim da je poznavao Kolindu. Zanimljivo je zamijetiti jednu razinu religioznosti i religiozne prošlosti istaknutih članova Domoljubne koalicije; počevši od Petrova, Ilčića i ostalih, do Željke Markić koja je članica Opus Dei-a, a čiji je bliski suradnik bio ministar Hasanbegović. Pitamo se što to veže Oreškovića i njih. Po čijem je nalogu došao i s kojom svrhom?

Premijer bez odgovornosti

Oko toga ne moramo brinuti, jer je po Ustavu Hrvatska sekularna zemlja, a Domoljubna koalicija nema dovoljnu većinu u Saboru da mijenja Ustav. Postoji nešto puno gore od toga oko čega moramo brinuti. Svjesni ili ne, imamo premijera bez odgovornosti. Premijera koji je samo Karamarkova marioneta. Imali smo to prilike vidjeti kod afere s bivšim ministrom branitelja Crnojom. Orešković je tu samo kako bi HDZ-MOST zavarali narod i rekli kako su ispunili obećanje o nestranačkom premijeru. No daleko je to od istine. Orešković ne zna ni hrvatski jezik, a kamoli situaciju u državi. S obzirom na broj glasova koje je dobio Karamarko ga u bilo kojem trenutku može smijeniti. Orešković mora slušati Karamarkove naredbe, ako zbog ničeg drugoga onda iz zahvalnosti jer ga je doveo da bude premijer. Što to znači u praksi? Znači da će Karamarko (i Petrov) vuči sve konce, a za sve će odgovarati Orešković. Drugim riječima, Karamarko će nesmetano krast u Oreškovićevoj sjeni, a ako nešto i pođe po zlu krivac će biti Orešković, dok će Karamarko izigravati nevinašce. Da im ne bi još jedan premijer završio u Remetincu, Orešković uvijek može pobjeći natrag u Kanadu ako baš zagusti. A onda sretno našoj diplomaciji sa zahtjevima za izručenjem. I naravno, krivac neće biti Karamarko i HDZ, već “nestranački” premijer Orešković. Za kojeg nitko nije znao što radi, baš kao što nisu znali niti što Sanader radi. Lukavo.

Predstava za javnost

Za kraj se treba osvrnuti na tragikomičnu predstavu kojom je MOST gnjavio javnost nakon izbora. Tobožnji pregovori bili su samo predstava za javnost. Da bi barem izgledao vjerodostojno, Petrov je glumio da zagovara veliku koaliciju, pa kad je na kraju od SDP-a dobio sve, kao zadnja hulja se povukao optuživši ih za nekakve fantomske pozive. Za to nije dao nikakvog dokaza. Zašto možemo u to biti tako sigurni? Zato što je javno potvrđeno da je odmah nakon izbora Orešković stigao u Hrvatsku s obitelji, a predsjednica Kitarović mu je pomagala naći stan u Zagrebu. I to ne za unajmiti, već kupiti. Nakon što je ispisao djecu iz škole u Kanadi i dao otkaz na poslu. Sve to prije takozvanih “pregovora”. Pametnom dosta. 

Indicije o izbornoj krađi bez dokaza

Karamarko i HDZ su očito spremni na sve vrste laži i obmana kako bi dobili vlast. HDZ je uvijek bio i ostat će los gubitnik, koji se ne može pomiriti s činjenicom da nije dobio izbore. Čak 2 mjeseca nakon objave izbornih rezultata i puno izvan zakonskog roka za podnošenje žalbe Karamarko se sjetio izjaviti kako postoje indicije da su pokradeni za 5 ili 6 mandata. Naravno, bez ikakvog dokaza. HDZ-u ništa nije sveto, pa tako ni demokracija za koju su naši branitelji krv prolijevali. 

Ovakva izjava izuzetno je opasna, jer ako je točna to bi značilo da Hrvatska ne zadovoljava minimalne demokratske standarde. Umjesto da Karamarko časno prizna poraz ili podastre dokaze za svoje tvrdnje, on nas sramoti pred cijelim svijetom. Bez valjanih dokaza za ove tvrdnje ne možemo dokazati, niti optužiti, te kazniti potencijalne krivce i dokazati svijetu da smo istinska demokracija. 

GONG: “U izbornoj noći nije bilo dojava o krađi glasova.”

U GONG-ovom priopćenju za javnost odbacili su optužbe, te rekli kako se nitko nije žalio na izborne rezultate, te kako u izbornoj noći nije bilo nikakvih dojava o eventualnoj krađi glasova. HDZ tvrdi da su njihovi članovi biračkih odbora slali rezultate koji se ne podudaraju sa službenima, te optužili APIS za namjerno krivo unošenje podataka u sustav. U APIS-u su odbacili sve optužbe, te poručili da prozivanje njih za krađu glasova znaci nepoznavanje izbornog procesa. Naime, u svakom biračkom odboru sjede predstavnici stranaka koji mogu uzeti kopije zapisnika.

Zašto je HDZ čekao čak 2 mjeseca da iznese svoje sumnje, Ivan Tepeš rekao je da nisu htjeli ugroziti pregovore s MOST-om.  Zašto i kako bi to ugrozilo pregovore s MOST-om nije pojasnio. Iz njegove izjave jasno je da su im pregovori, tj. fotelje bile bitnije od demokracije i kažnjavanja eventualnog krivca. Ovako, čak i da se izborna krađa zaista dogodila, teško da se više može išta napraviti povodom toga. Karamarkov odgovor zašto se javio tek nakon 2 mjeseca nismo uspjeli dobiti. 

Nakon iznošenja Karamarkovih sumnji javila su se još dvojica zastupnika koji su također ukazali na nepravilnosti. Naime, prema njihovim tvrdnjama na njihovom biračkom mjestu nisu dobili ni jednog glasa, preda je jedan glasao za sebe, a drugi je siguran kako je majka glasala za njega. Je li dotični zastupnik ili majka drugoga slučajno zaokružila krivog kandidata ne možemo znati, ali ako je zaista bilo nepravilnosti treba ih istražiti i kazniti krivce. No zašto je dotični dvojac čekao 2 mjeseca, rekli su samo kako nisu to smatrali velikim problemom. Vrlo profesionalna izjava od zastupnika Hrvatskog Sabora.

S obzirom na bujajuće nezadovoljstvo u HDZ-ovim redovima možemo samo zaključiti da je Karamarko svjesno lagao kako bi umirio članstvo i prebacio krivicu na nekog drugoga. Pri tome licemjerno i bez srama optužuje druge bez dokaza, zaboravljajući na dokazane činjenice o glasanju mrtvih po Dalmatinskoj Zagori i Hercegovini, kao i na seoske adrese na kojima je bilo prijavljeno nekoliko stotina ljudi. HDZ-u smeta što je SDP konačno uveo reda u biračke popise, jer bez varanja i glasova mrtvih HDZ ne može pobijediti na izborima.

Ivan Tepeš - čovjek izvrnutih vrijednosti

  Foto: Damjan Tadić / EPH           

Ivan Tepeš rođen je 1980. godine u Zagrebu. 1999. godine postao je članom Hrvatske stranke prava. Od 2012. bio je zamjenik predsjednice Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević, da bi 2016. godine bio imenovan za potpredsjednika Hrvatskog sabora.

Ova osoba je samo jedna u nizu simpatizera ustaštva i nacizma u “Domoljubnoj” koaliciji. Vidjelo se to već kod izglasavanja vlade kada je zdušno branio ministra kulture Hasanbegovića tvrdeći da čovjek ništa lose nije rekao. Da podsjetimo, Hasanbegović je rekao kako je antifašizam samo floskula. Ivan Tepeš u tome ne vidi bas ništa spornoga, i još k tome licemjerno se usuđuje optuživati oporbu da pokreću ideološke rasprave. Da to nije moralno dno kojeg Tepeš može dosegnuti imali smo prilike vidjeti i na prosvjedu protiv Z1 televizije. Nečuveno je da se jedan visoki vladin dužnosnik pojavi na prosvjedu protiv jedne nezavisne institucije koja je radila svoj posao i provodila zakone ove države. Sve su maske pale kad se Tepeš pridružio krvoločnoj ustaškoj gomili izvikivanjem nacističkog pozdrava “za dom spremni”. Time je svjesno prekršio (još jedan) zakon ove države, pokazao je kako ne namjerava poštivati zakone ove države, te kako je protiv Ustava RH i samim time protiv moderne Hrvatske države. Kao zadnji licemjer opet se obrusio na bivšeg premijera Zorana Milanovića, jer ga je dotični nazvao “filofašistom”. To je kao da netko kaže kako mrzi sve Zidove, a onda se uvrijedi kad ga netko nazove antisemitom.

Izrod i izdajica Hrvatske

Ivan Tepeš zali za propalom zločinačkom NDH, u kojoj nije bilo demokracije i slobode medija. Ovaj potez Ivana Tepeša pokazuje koje su njegove istinske zelje i sto sve možemo očekivati od ove vlade.

S obzirom na to da Ivan Tepeš na sve sumnje i optužbe nije iznio nikakav protuargument, možemo zaključiti da je Ivan Tepeš tek obična hulja i ljudsko dno bez morala. To je čovjek koji mrzi Hrvatsku i sve Hrvatsko. To je običan izrod i izdajica koja je krije pod krinkom domoljublja. Hrvatska vlada moći imati poštovanje građana dokle god drži neoustašu u svojim redovima.

Zlatko Hasanbegović – deklarirani nacist

Novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović rođen je 1973. godine u Zagrebu. Radi kao znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Clan je izvrsnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zagreb. U svojoj karijeri fokusirao se na povijesni revizionizam, relativizaciju fašizma i antifašizma, te zagovaranje vrijednosti NDH. Clan je političke stranke HČSP, do jučer marginalne stranke koja otvoreno podržava fašizam. Također je i clan ustaške organizacije hrvatski oslobodilački pokret, koju je osnovao Ante Pavelić 1956. godine u Argentini.

“Antifašizam je samo floskula”

U žižu medija dospio je nakon spornih izjava u kojima je izjavio da je antifašizam samo floskula, kako je domovinski rat prvi rat u kojem su Hrvati pobijedili, kako je bizarno da gay parovi posvajaju djecu, te nakon javnog isticanja ustaškog pozdrava “za dom spremni”.

Također, javno je u jednom intervjuu iznio podršku časniku zloglasne Handžar divizije. Ubrzo nakon medijskih natpisa, s većine internetskih portala sporni intervju je nestao, bas kao i podatak o članstvu u hrvatskom oslobodilačkom pokretu. Ali internet sve pamti.

Žalosno je i sramotno da u vladi jedne demokratske države sjedi osoba koja negira Hrvatski ustav. Naime, prema Ustavu, RH je antirasistička zemlja. Osoba koja negira temeljni dokument Republike Hrvatske nema se pravo nazivati domoljubom. Takva osoba je obična hulja pljuje u lice svim palim braniteljima koji su dali život za ovu državu, pa tako i njen Ustav – koji je donesen prije nego li je rat počeo.

Nadalje, treba podržati ministra Hasanbegovića kad ukazuje na zlo komunizma i njegove nevine žrtve. Problem nastaje kad veliča drugi režim koji je također prouzročio patnje i stradanja nevinih žrtava. On se vodi onom “neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj” – sto je jako lose. On, dakle, smatra kako su Hrvati izgubili u II. svjetskom ratu. Kao povjesničar trebao bi znati da su prve partizanske postrojbe na ovim prostorima nastale upravo na području Hrvatske, a činili su ih etnički Hrvati. Isto tako trebao bi znati da Nezavisna Država Hrvatska (NDH) nije bila niti nezavisna, niti država, niti hrvatska. Bio je to pokušaj države stvoren od nacističke Njemačke, koju nitko u svijetu nije priznao osim fašističkih saveznika. Za vrijeme te države ubijani su mnogi Hrvati koji su smatrali Hitlera lošim čovjekom, kao i ostale nevine žrtve kao sto su Zidovi, Srbi, Romi, crnci, Azijati, homoseksualci, invalidi, osobe s posebnim potrebama, uključujući i malu djecu. Činjenica da je to bilo legalno prema zakonima NDH, svaka normalna osoba s imalo morala u sebi zaključit ce da je ta “država” bila zločinačka. U ovom slučaju sredstvo ne opravdava cilj. Hrvati su samo željeli slobodi, ali preko leševa nevinih i nemoćnih, zbog čega je Hrvatski narod ispaštao 45 godina pod čizmom komunizma, dok današnja moderna Hrvatska se još uvijek srami na svjetskoj sceni zbog vlastite prošlosti.

Ministar bez kompetencija

Kao sto su u povijesti svi totalitarni režimi krenuli s napadom na medije, tako je i Hasanbegović prekršivši ugovor raspustio povjerenstvo za neprofitne medije. Iz njegovih izjava možemo zaključiti kako ce novac dobivati samo oni neprofitni mediji koji ce biti podobni, odnosno siriti fašističku propagandu i zataškavati HDZove afere.

Treba reci i kako je struka rekla kako Hasanbegović nema nikakvih kompetencija za obnašanje dužnosti ministra kulture. Protiv njega je ustala cijela struka: Hrvatsko novinarsko društvo, Platforma 112, hrvatski pen centar, te mnogobrojni pojedinci iz javnog života. I dok svi svjetski mediji pišu o profašističkoj vlasti, vladajuća koalicija ne vidi ništa sporno u notornom nacistu. Činjenica je da HDZ i partneri žele uvesti ideološke podjele u kulturu, te uništiti Hrvatski kulturni identitet.

Za kraj možemo zaključiti da je HDZ instalirao nacista za ministra kulture, jer je znao da oporba to neće šutke promatrati. Kad se oporba pobunila protiv nacističkog ministra, HDZ je optužio oporbu da inzistira na ideološkim podjelama i vraća nas u prošlost. A sve kako bi skrenuli fokus javnosti sa svojih afera i rasprodaje države. Tipično za HDZ.